Agaday, Albana i Ancellotta s velikim početnim slovom nalikuju likovima iz priča Johna Ronalda Reuela Tolkiena, genijalnog autora sage Gospodar prstenova. Koristimo li malo početno slovo, to su nazivi sorata vinove loze iz Pravilnika o Nacionalnoj listi priznatih kultivara koji se smiju saditi u Hrvatskoj i od njih se smije vino raditi vino i, naravno, prodavati.
Biloliska nije albino liska
Balbut, balina, barjanka i bilan još su neke sorte za koje i malo koji ozbiljni vinogradar može reći da ih poznaje. Ni biloliska nije albino verzija liske, crne ptice močvaricve iznimno ukusnog mesa, nego još jedna sorta čiji su nazivi i biljuš ili biljuška, karagača ili karaguša, šparanjuša te turčin.
Dalje po abecedi u tom su Pravilniku sorte cortese i crnka, preporučene za uzgoj u podregiji Srednja i Južna Dalmacija. Prva pomalo nalikuje imenu jedinstvenog pustolova iz genijalnog stripa talijanskog crtača Huga Pratta koji se zove Corto Maltese. Kao da upućuje i na malteško podrijetlo.
Dama tamnije puti
Crnka bi mogao biti nadimak dame tamnije kose ili puti. Pisalo bi se Crnka, ali ako je riječ o sorti, početno će slovo biti malo. Čitajući pravilnik, brzo se naleti i na dobrogoštinu.
To je jedan od naziva trbljana, sorte dalmatinskog priobalja i otoka. Dobar za goste, mogla bi se pročitati ideja zašto tako zovu sortu koju znamo i kao kuč. Rodi redovito i puno, ali samo uz smanjivanje prinosa može dati solidna vina kojima su nekad težaci častili ne previše drage posjetitelje.
Dobar gost boljim sortama
Taj pljuskavac, kako ga također zovu, i sam je dobar gost u mješavinama s kvalitetnijim sortama: na Hvaru s bogdanušom, a na Visu s vugavom. Družice iz bačve škrtije su na plodu pa im španjol, što je još jedno od 20-ak dobrogoštininih naziva, povećava volumen vina.
Trbljan ne treba miješati sa sortom trebbiano toscano ili ugni blanc, koja je također vrlo rodna, a vjerojatno nam je stigla početkom 20. stoljeća iz Italije. U okolici Šibenika od nje su tad radili i pjenušava vina. Sve su dosad spomenute sorte među 259 onih od kojih se u hrvatskoj mogu raditi vina. Toliko je dopuštenih sorata u Hrvatskoj i po tome smo peti u EU.
Italija ima 748 sorata
Prema podacima iz 2020. godine, daleko najviše dopuštenih sorata ima Italija, čak 748. Slijede Portugal s 343, Mađarska (331) i Francuska (310). Iza Hrvatske je, s 224 dopuštene sorte, Španjolska, koja je prije šest godina proizvodila najviše grožđa na svijetu.
Po broju sorata jači smo od Njemačke (155) i Austrije (55), a i Slovenci imaju samo 61. Manje nego Nizozemci (100), koje bi malo tko povezao s vinom. Puno se ljudi, čak i iz ugostiteljske struke, još smije engleskim vinima, a Ujedinjeno Kraljevstvo jedna je od najljepših vinskih priča.
Englesko vino? Svakako!
Imali su 44 dopuštene sorte, a rade izvanredne pjenušce klasičnom šampanjskom metodom i od klasičnih šampanjskih sorata, kao i jako dobre mirne crne pinote. Englezi, većina vinske proizvodnje je u tom dijelu Kraljevstva, nemaju puno vinarija. Broje ih u desetinama.
Kod nas je 23.545 ljudi, 537 obrta i 614 tvrtki, prema podacima Vinogradarskog katastra od 31. prosinca 2018., uzgajalo lozu na 19.409 hektara vinograda podijeljenih u 75.254 parcele. Najzastupljenija sorta bila je graševina. Na 4212,35 hektara i lani je bilo posađeno 20,398.955 trsova. Manje nego 2018., kad ih je bilo 21,262.580.
Trsova je bilo i puno više
Danas slijede malvazija istarska s 1509,18 hektara i 6,537.353 trsova te plavac mali s 1126,49 hektara i 9,400.953 milijuna trsova. Žalosno je da je prije osam godina bilo tridesetak posto trsova više.
Među 10 najrasprostranjenijih sorata u Hrvatskoj su i merlot, cabernet sauvignon, plavina, chardonnay, rajnski rizling, frankovka i pošip. Autohtoni je babić od 2018. pao s 11. na 14. mjesto. Svi ga povezujemo s Primoštenom, neki i sa širom okolicom Šibenika, a malo tko zna da su ga zvali i pažanin. Ima ga i u Ličko-senjskoj županiji.
Prvo ličko vino
Vjerojatnije je da raste na dijelu Paga oko Novalje, koji je u toj županiji, nego oko Gospića u srcu Like. Iako, i u Lici ima veinograda. Nedaleko od Korenice više je sorata posadio kutjevački vinar Tomo Antunović, a najbolje se pokazao solaris. Tomo je napravio i prvo ličko vino.
Babića ili pažanina uzgajaju i u ostalim jadranskim županijama, osim Istarske, ali i u Gradu Zagrebu, na Vinogradarskom i vinarskom pokušalištu Jazbina Agronomskog fakulteta. Tamo je i Nacionalna kolekcija autohtonih sorata vinove loze koje se čuvaju od izumiranja.
Crvenu sortu zovu i žuta praćka
Samo su hrvatske sorte u kolekciji. Ne znam je li tamo i slankamenka bijela, koju zovu i mađaruša. Sorta je to koja raste u starim nasadima u istočnim hrvatskim vinogorjima te u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. U Brodsko-posavskoj, pak, ima i slankamenke crvene, koju zovu i plovdina crvena, crvenka, bukovar te žuta praćka.
Za obje Srbi vjeruju da su njihove, a crvenu bi i Bugari rado nazvali svojom. Loza ne prepoznaje aktualne granice, što pokazuje slučaj graševine. Jancis Robinson ju je u knjizi Wine Grapes predstavila hrvatskim imenom i napisala kako vjerojatno potječe s područja Panonije.
Austrougarska je, pa i naša
Ako je to točno, autohtonom je mogu zvati i Srbi u Vojvodini, Mađari, pa i Slovenci ili Austrijanci. Do prije 100 i koju godinu bili smo u istoj državi i svima nam je bila naša. Danas, barem službeno, naša više nije. Nije uvrštena u Zelenu knjigu Hrvatske izvorne sorte.
Moram se našaliti i pričom o dobrostojčeku, nadigaču i dabistalu, kako su Zagorci nekad nazivali neka od svojih vina. Pošteno su upozoravali kako to vrijedi samo ako se pije umjereno, čak i za Erotsko vino Jebežljivec koje su punili u butelje.
Čaša je lijek, dvije su kitokret
Danas najpoznatije naše vino sa seksualnom konotacijom radi kutjevačka obiteljska vinarija Sontacchi. Jedna čaša je za lijek, a dvije su Kitokret, upozoravaju na djelovanje njihova vina od sorte cabernet franc.
A za kraj, molim uvažene enologe da se drže hrvatskog pravopisa. Ljudske rase poput bijelca ili crnca, pasmine pasa hrvatski ovčar ili posavski gonič, sorte jabuka zlatni delišes ili gala pišu se malim početnim slovom. Obožavam vina, ali ni rajnski rizling, moslavac ili crni pinot, najdraže su mi to sorte, ne usudim se pisati velikim početnim slovima. Tu privilegiju hrvatski pravopis dozvoljava imenima ljudi, životinja, stanovnika i pripadnika naroda, ostalim imenima, posvojnim pridjevima izvedenima od imena, prvim riječima u rečenici i navodu te riječima kojima se žele iskazati poštovanja i počasti. Ne i nazivima.