Rajnski rizling koji nastaje u hladnijim europskim vinogradima, dugo dozrijevajući, polako nakupljajući šećere te još sporije gubeći svježinu, vinski je gral svakog vinara koji u vinogradu gaji tu plemenitu sortu. Upravo ta paradoksalna kombinacija visokih kiselina i pune fenolne i aromatske zrelosti daje mu aristokratski karakter zbog kojeg ga mnogi smatraju najplemenitijom bijelom vinskom sortom na svijetu. Hrvatska, međutim, nije Njemačka, a bome ni francuski Alsace, a ni austrijski Wachau.
Rizling ne voli na brzaka
Na većini naših položaja vegetacija završava pod višim temperaturama nego što bi rizling priželjkivao. Toplija ljeta ubrzavaju sazrijevanje, kiseline se troše brže nego što sorta voli, a aromatika često prerano prelazi iz citrusne i cvjetne u prezrelu voćnost i naglašene tropske arome. Umjesto napetosti dobivamo mekoću, a umjesto finese toplinu. To nije nužno loše vino, ali nije veliki rizling.
Traži električnu preciznost
Dodamo li tome činjenicu da mnoga hrvatska tla nemaju onu kombinaciju škriljevca i specifičnih mineralnih slojeva koji rizlingu daju onu čuvenu vibraciju i električnu preciznost, postaje jasnije zašto je sorta kod nas zahtjevnija nego što se često misli. Iznimke postoje, ali nisu pravilo.
Još je jedan element presudan: plemenita plijesan. U velikim svjetskim rizlinzima, iako nije uvijek cilj, ali kada se priroda posloži, baš botrytis je taj koji stvara neka od najvećih desertnih vina svijeta. Za njegov razvoj potrebna su vrlo maglovita jutra, i izrazito sunčana, prozračna poslijepodneva koja omogućuju da bobica polako dehidrira, a ne istrune. Takvi su uvjeti u Hrvatskoj prisutni, ali su vrlo nepredvidivi.
Teško dostižni Mosel, Rheingau i Alsace
Zbog svega navedenog, ali i mnogo toga više, naši vrhunski rizlinzi prava su rijetkost i samo najbolji položaji Hrvatske mogu doseći iznimne uvjete za najviše dosage. No, gotovo je nemoguće postići slojevitost kakvu povezujemo s regijama Mosel, Rheingau ili Alsace.
Ne voli rizling ni tehnologiju
Naravno, ni vinifikacija nije nevažna. Rizling ne voli pretjeranu tehnologiju. Svaka intervencija koja zamagli njegovu kristalnu čistoću zapravo mu oduzima identitet. Najveći rizlinzi nastaju upravo onda kada enolog zna zakoračiti korak unatrag i dopustiti sorti da govori sama za sebe.
Zbog svega toga hrvatski vrhunski rizlinzi mogu se nabrojati gotovo na prste jedne ruke, no zato nadasve vesele kada ih pronađemo. Hrvatska u globalu može (još uvijek!) proizvesti rizling visoke kvalitete, ali samo kada se poklope terroir, klima, berba i strpljenje vinara.
Plešivica i Zagorje daju dobar rizling...
Bilo bi nepravedno govoriti o Hrvatskoj i rajnskom rizlingu, a ne spomenuti vinare koji su tijekom posljednjih desetljeća dokazali da ova sorta i kod nas može dosegnuti visoku razinu. Plešivica je pritom dala možda i najviše velikih interpretacija kroz vina Koraka, Šembera, Tomca, Jagunića, Režeka, Braje, Kolarića i Kurtalja, dok su u Hrvatskom zagorju među najznačajnijim imenima Kopjar, Bolfan i Bodren.
... i Zelina, Međimurje, Slavonija, Dunav
Izvrsne primjerke nalazimo i u Međimurju kod Kocijana i Cmrečnjaka, u Slavoniji i hrvatskom Podunavlju kod Enjingija, Kutjeva d.d., Papka, Erdutskih podruma i Iločkih podruma, kao i u vinariji Kos u Zelinskom prigorju te kod Gerstmajera u Baranji.
No, valja naglasiti kako ni kod najboljih proizvođača kvaliteta rizlinga nije uvijek jednaka iz berbe u berbu. Nekada su pojedine vinarije gotovo redovito uspijevale stvarati vrhunske rizlinge, no klimatske promjene posljednjih godina značajno su promijenile pravila igre.
Sve toplije, sve ranije, sve teže za rizling
Sve toplije vegetacije, sve ranije berbe i sve teže očuvanje visokih prirodnih kiselina, sortne prepoznatljivosti i svježine učinili su proizvodnju velikog rizlinga zahtjevnijom nego ikada prije. Upravo zato danas više nego ikad treba cijeniti svaku berbu u kojoj se sorta uspije izraziti u svojoj punoj eleganciji.