Kad bismo hrvatska vina uspoređivali s glazbom, redovito bismo bili među prva tri na Eurosongu, a naši bi skladatelji iščekivali priznanja na dodjelama nagrada Grammy ili Oscar za filmsku glazbu u Los Angelesu te Brit Awards u Londonu. Tamo gdje vladaju svjetske zvijezde, folk, pop, rock, rhytm&blues glazbenici i reperi. A naši vinari dobro bi se snašli zato što su nam vina raznolika poput svjetske glazbene scene
Dedić, Ban, Gibonni...
Puno je, naravno, prosječne, glazbe u hrvatskim buteljama. Kao i na top-ljestvicama. No ima u njima i Arsena Dedića, Marijana Bana, Gibonnija, Parnog valjka, Prljavoga kazališta… Zbog njihove glazbe malo će tko promijeniti radiopostaju, kao što će malo tko odbiti čašu dobrog vina bez obzira na sortu i regiju iz koje potječe. Važno je samo da su ih napravili ponajbolji hrvatski pop i rock vinari, među kojima je većina slušala i kušala vinsku glazbu iz Francuske, Italije, Španjolske, Njemačke, Austrije…
Ima među vinima i turbofolka, onih koja poput te glazbe potiču na razbijanje čaša. No, fini vinski narodnjaci jedinstvena su vina od naših sorta s našeg terroira. To su lijepe pjesme o lijepim osjećajima. Nažalost, još ih nema dovoljno. Talijani su popularnost francuskih šansona brzo dostigli svojim kanconama. Tako i vinima od svojih sorata nebiolo i sangiovese hrabro konkuriraju francuskim crnjacima. Portugalci su u svijet poslali fado, a potom i vina. Našu klapsku glazbu svijet još upoznaje. Kao i vina od plavca malog ili babića.
Bećarci, balade, blues...
A iako graševina službeno nije hrvatska sorta, u nas se najbolje snašla. Kao i tamburaška glazba koja je oduševila Roberta Planta i Jimmyja Pagea iz Led Zeppelina tijekom njihova boravka u Zagrebu 1998. Večer prije koncerta negdje su im u podsljemenskoj zoni svirale Gazde i oduševile su ih toliko da su ih pozvali da budu predgrupa u Domu sportova. E, tako i među graševinama ima razigranih bećaraca, sjetnih balada i blueseva pa i tutnjave teškog rocka. I trebamo ih još upornije predstavljati svijetu.
Svjetske sorte chardonnay i sauvignon te crni pinot i cabernet sauvignon mogu se usporediti s klasičnom glazbom. I naši su vinari njihove bobice uglazbili u partiture prema kojima se može svirati u svjetskim koncertnim dvoranama. Proizvođači koji prate trendove, rade svježa i lagana voćna vina kakva se, navodno, najviše prodaju. Sve više naših vinara to ne zanima. Ne kupuju kvasce i arome, ne skrivaju talog, a zaštitna sredstva rade sami. I rade velika vina. I zato treba razlikovati proizvođače od vinara.
Vinski rockeri dobro se drže
Vrijeme je da se krene, pjesma je koju su Majke objavile 1996. Jednako dugo kao Goran Bare pjeva to i Matošević, koji je vina je počeo raditi 1996. Do danas su ga neki čuli. U svjetskim je metropolama bilo ozbiljnih promocija poprilično dobro odabranih hrvatskih pop vina, neka su i na vinskim kartama najpoznatijih restorana i policama svjetskih vinoteka. A vinski rokeri? Oni ne traže pomoć. Sve ih je više i guraju po svom. Sve ih se više sluša po svijetu i sve češće pije.