Trenutačno radimo na jednom prekrasnom projektu koji će vrlo brzo postati javan, a u sklopu snimanja priča o ljudima koji žive na otocima, krajem rujna smo se našli i na Lastovu.
Tajni broj 046
Last of all, rekao bi pjesnik, pet sati trajektom udaljen od Splita, osamljen, dalek, zelen, plodan i divan, ovaj je otok nešto apsolutno raritetno, čudesne ljepote i pun životnih izazova. Tajni broj mu je 046 jer ima toliko polja, uvala, crkvi te otočića, hridi i grebena, a hrabri ljudi koji žive na njemu pričaju prekrasne priče.
Tako smo saznali da na papiru ima 800 stanovnika, da ih je preko zime 500, u školu ide 42 djece, a jako malo toga radi preko cijele godine. Ljetna sezona je završila, posljednja tri autobusa Slovenaca su napustila Hotel Solitudo, i na škoju su ostali pretežno lokalci uz pokoji babljeljetni turistički bljesak.
Fumar i vino u svakoj kući
Svaka kuća na Lastovu ima originalni fumar (dimnjak) koji bi zračio ognjišta tijekom hladnih i vjetrovitih zimskih noći, a bogatstvo polja i tradicija vinarstva omogućuju da svatko ima i malo vina u podrumu za vlastite potrebe. Naša država ima katastrofalan nos za rješavanje imovinskih podjela, pa bi vinograda bilo puno više kada bi se zemlja mogla okrupniti, ali Hrvatska… Unatoč tome, a i sve sušnijim godinama, danas pričamo o dvije vinarije koje žive i rade stvarajući vino od grožđa, koje su ovdje vjerojatno prvi posadili Grci pred više od dvije tisuće godina…
Većina lokala se zatvara za koji dan, ljudi dovršavaju berbu grožđa i pripremaju se za masline, dio je na ribama, a mi smo se družili s rendžerima, birtijašima, ravnateljicom i nastavnicama, kuharima, klincima, kupali, landrali, gledali zvijezde i planete u Parku prirode (hvala Bruna!), uživali u gavunima u Bačvari, crnom rižotu u Santoru, kozletini na Podanju, kozicama i svemu u Tritonu, a bogami i posjetili dvije vinarije.
Doselili 1521. godine
U centru, stotinjak mjesta ispod glavne ulice, smještena je Vinarija Šarić. U slatkoj maloj kušaonici pored samog podruma dočekali su nas vlasnica Nives i njezin sin Ivan Šarić. Ivanu fali još samo diplomski za završi Agronomiju, pa nam je on govorio tehničke podatke, dok smo više informacija o otoku dobili od njegove majke. Uglavnom, vinogradi obitelji Šarić prostiru se na položajima u lastovskom vinogorju, a obitelj doseljava davne 1521. godine.
Njihovi potomci 1992. počinju podizati nasade i uzgajati vinovu lozu, čija je starost danas od 5 do 50 godina, kao i puniti vina u boce pod etiketom Ladesta (staro ime Lastova). Vinogradi su na nekoliko lokacija u različitim poljima: Vinopolje, Prgovo i Duboke. Godine 2008. završeno je renoviranje podruma u podnožju mjesta Lastovo, predio Gornja Luka, gdje se za vrijeme karnevala cuja (spušta) Poklad. To su mačkare puno starije od onih venecijanskih i cijeli otok živi za te dane sreće i veselja…
Najbolji lastovski gemišt
Kušaonica radi svakoga dana od 17-20 sati, dobro je najaviti se, ljudi su dragi i ugodni, u kušaonici možete kupiti desetak etiketa, a moj su favorit nježan, pitak, pravi ljetni hit rukatac te crna kupaža. Dodatni bonus je da prodaju i rukatac u rinfuzi, pa najbolji kafići na otoku toče njihov gemišt – obavezno svratite u Kokolo u Pasaduru i Mamilo u centru Lastova.
U susjedstvu, vinarije su udaljene pedesetak metara, kod Lukše Hropića nema rinfuze, a bogami još jedno kratko vrijeme ni kušaonice. Čovjek je naime uložio sve u školovanje, vinograd i vina i tek sad dovršava kušaonicu koja će imati najljepši pogled nadaleko! Vlasnik je vinogradar i podrumar te enolog, kao i predsjednik Dobrovoljnog vatrogasnog društva, ali također i strastveni pokladar s 35-ogodišnjim iskustvom. Po suprugu je morao na prvi sljedeći nastanjeni otok, Korčulu, a tamo je pokupio i vrijedne savjete o vinarstvu kod vinara Jovanova i Bireta.
Slastan i opojan grk
Vinogradi se nalaze na više lokaliteta po Lastovu, nešto se grožđa i kupi, a glavne uzdanice su logično, rukatac i plavac mali. Kad smo došli probati vina, rosé se već bio prodao, ali puno nas je više zanimala priča o lastovskom grku, etiketi koju nam je još davno prije predstavio neumorni Andrija u Do Baru u Veloj Luci, a probali smo ga i na vinskom festivalu u Blatu. Grk je meni osobno najdraža dalmatinska sorta, nema ih puno, skupi su do bola, ali kad jednom osjetite svu tu slast, mineralnost i opojnost – nema povratka…
Prema Lukšinim riječima, grka je prije na Lastovu bilo u izobilju, ali je – nestao. Proučavajući stare zapise, došao je do napisa kako je grka ovdje bilo za vrijeme austrougarske, nabavio je sadnice i krenuo u avanturu. Danas, mislim da to mogu slobodno napisati, Lastovo se može ozbiljno ponositi ovom fantastičnom etiketom (koju potpisuje Saša Prižmić) i naravno – bezvremenskim vinom. Jednom kad upoznate Lukšu i uz njega popijete njegov eliksir, sve će vam u životu izgledati jednostavnije i bolje. Grk Hropić je u biti preslika Lastova…
Riskirao s grkom i - pogodio
Nakon filoksere ljudi su sadili sorte koje su davale veliki prinos. Kako grk to nije, bio je iskrčen, a otočani su znali u zadruzi proizvesti i milijun litara vina godišnje! Kad je zadruga propala, ljudi su nastavili uzgajati pretežno rukatac i plavac mali, parcele su se smanjivale, a ja sam s grkom riskirao i, evo, izgleda – pogodio…, kroz smijeh govori Lukša.
Rukatac je izvrstan, osvježavajuć, mene čak podsjeća i na bolje korčulanske pošipe, a kupaža je posebna priča. Nježna, lagana, a opet karakterna, stvarno sjajna vina. Ali grk… Ne znam je li zbog pogleda s terase (bili smo i u kušaonici, do ljeta će biti otvorena, garantiraju nam), ugodnog društva uz prekrasnu suprugu i podmladak, ili posljednjeg dana na Lastovu nakon odrađene hrpe snimanja, ali ja sam vam se definitivno zaljubio. Hvala Lastovo, vidimo se uskoro!
