Frankovku uzgajaju i vole Nijemci, Mađari, Česi, Slovaci, Slovenci... Ima je u Vojvodini, Moldaviji, Rumunjskoj, Bugarskoj, čak i u SAD-u. Kod nas najljepša vina daje u Baranji, vinorodnoj regiji koju dijelimo s Mađarima, a i Slavonci su joj počeli posvećivati pozornost koju zavrjeđuje.
Fine kiseline dobar su začin
Enjingi je sadi, kako bi dobio više finih kiselina u vinu Crno Venje, a Vlado Krauthaker je prije desetak godina napunio u butelju jako dobru frankovku iz 2015.
Od Kutjeva prema sjeverozapadu Hrvatske frankovke je sve manje. Moslavci je još koliko toliko drže, Zagorci i Međimurci kao da je se srame, a gotovo je nema na Plešivici, ako se misli samo na padine jugoistočnog grebena Samoborskog gorja.
Pribić čuva tradiciju frankovke
Istisnuo ju je portugizac koji se prije 30-ak godina počeo dobro prodavati kao mlado vino i brzo jer nosio novac. No, u vinogradsku podregiju Plešivica, osim vinogorja Samobor, Plešivica-Okić i Sveta Jana, spadaju i Krašić te Ozalj. Tamošnji vinogradari i vinari od frankovke nisu htjeli odustati.
Blizu smo Slovenije i još 70-ih godina prošlog stoljeća roditelji su frankovku prodavali u hotel Metropol u Novome Mestu. Osim vina, kupovali su Slovenci i grožđe. Znali su da je naš kraj Bogom dan za ovu sortu, priča Željko Šimanović koji s bratom Stjepanom u Kostelu Pribičkom nedaleko od Krašića brine o desecima tisuća trsova graševine, rajnskog rizlinga, traminca, sauvignona, crnog pinota i, naravno, frankovke.
Sadili su frankovku još 1986.
Dio današnjih vinograda naslijedili su od roditelja koji su još 1969. godine imali stroj za okopavanje vinograda, a 1980. nabavili su špricu koja je mogla prskati dva reda loza odjednom. Tad su već imali 10.000 trsova na žici.
Novi vinograd sadili smo 1986. U utorak smo završili, u subotu sam se ženio. Na svadbi su mi ruke bile natečene poput lopata, smijao se poslije Željko. Rajnski rizling sadili su 2003. a četiri godine kasnije i graševinu.
Vinogradi prije podruma
Potom su počeli ulagati u podrum. Stari su preuredili u i kušaonicu, a novi ukopali ispod dvorišta koje je na vrhu brežuljka. Ulaz je na strani koja gleda u vinograde, a izlaz na drugoj, prema prilaznoj cesti. U podrumu je i drvena bačva iz 1850. godine što dovoljno govori o obiteljskoj tradiciji. Sad se ozbiljno posvećuju razvoju turističkog dijela imanja, a cijeli posao polako preuzimaju kćeri Dijana, koja je završila enologiju, te ekonomistica Iva.
