Neka se zna da sam ja, Nikola Tesla iz Smiljana u Lici, graničnoj pokrajini Austro-Ugarske, izumio..., rečenica je kojom se genijalni izumitelj predstavljao prijavljujući prve patente SAD-u. Bilo je to između 1885. i 1888. godine, prije nego što je dobio američko državljanstvo.
Direktoru hvala za patente i izume?
U SAD-u ih je prijavio 112 i gotovo isto toliko u drugim zemljama, a mnogi su izumi ostali zabilježeni samo u stručnim časopisima ili njegovim dnevnicima.
Za sve nas smrtnike vjerojatno je najvažnije otkriće izmjenična struja, koja je omogućila transformaciju napona na više razine pa se električna energija mogla prenositi na goleme udaljenosti uz minimalne gubitke.
Dalmatinska mu nisu odgovarala
A za nas vinoljupce, zanimljivo je i da je genijalni izumitelj u SAD-u bio spreman mjesecima čekati da mu ujak Pajo Mandić iz Varaždina pošalje vina.
Pošaljite mi još vina z Varaždina. Nemojte slati dalmatinska, s njima sam eksperimentirao pa ne ide, stoji u pismu koje je slavni izumitelj iz SAD-a poslao ujaku. Slao mu je Mandić noju, poznatu i kao tudum, vino za koje kažu da se od njega frču nokti na nogama.
Pravi je doping stizao iz Zagorja
Šale se u Varaždinu da je baš taj direktor, nastao križanjem američkih vrsta loze s našima, poticao Teslinu genijalnost. I posljednji njegov boravak u Hrvatskoj bio je u Varaždinu 1892. godine. Umro je 7. siječnja. 1943. u New Yorku na 33. katu u 86-oj godini.